среда, 1. јун 2011.

Sramim se..

Osecam kako me grize savest toliko snazno da sam podsvesno sebi jutros rekla "eto te, deblja si nego kad si pocela"..i to zato sto sam juce pola dana jurcala po gradu..pa cak i do Novog Sada..a da nisam ni jednog trenutka zastala da predahnem i da se posvetim ovom planu koji sam sebi zacrtala!

Za rucak sam ponela prekljucerasnje zaostale loptice od mesa (a od cega bi) sa jajetom..i vece na putu docekala sa ovsenim krekerima koje sam pazarila u Zdravoj hrani.. nemarno, ali parola snadji se i zeludac koji jeci nisu nasli bolje resenje!!

Nije sustina u gladovanju i ne zelim da gladujem, jer onda radim sa pola snage, gubim ten u licu i nisam ni za smeh..a on mi je neophodan da pretumbam sav ovaj stres tokom dana preko ramena. Nikad, ali nikad ne bi trebalo preskakati obrok! I to je pravilo..jer telo pamti sve nase zaboravne obroke i gomila bas tamo gde ne treba cim se setimo da uzmemo neki.  A ne, samo da pamti, vec i destabilizuje dijetu do te mere da jednostavno radi po principu "danas sam gladna, sutra cu da stavim u spajz malo vise da mi se to ponovo ne dogodi". A gde je spajz nego na bedrima, butinama, stomaku..i svim onim pojasevima koje ni za spasavanje nisu dobri!

Нема коментара:

Постави коментар